Dragan Radulovic
Djecji pjesnici
Radoznala imaju lica,
u oku svitac fenjer im pali,
oni imaju najvise srca,
a veliki su kao mi mali.
On se s nama igraju kradom,
i kao klikere stihove nizu,
a cim proljece zaiskri gradom,
zastave srca visoko dizu.
Tajno ko i mi gledaju pramen
i oko duboko, duboko necije,
u njima tinja rumeni plamen
na kom se griju ruke djecije.
A radoznala imaju lica
u oku svitac fenjer im pali
Glava im srce, svi su od srca,
a veliki su kao mi mali.
Odakle pjesma doputuje
Odakle pjesma doputuje,
odkud doleti laka,
da li se u nama cuje
muzika njenih koraka?
Odakle li zasvjetluca,
ko izvor vreo grca
kako treperava zakuca
na vratanca tvog srca?
Kakvi je valovi nose,
kad se visina lati,
dok vije zlataste kose
cije je oko prati?
Plese kao kap sa jugom,
ko pahulja sa sjeverom,
pa se u plavom miru dugom
tiho slije niz nase pero.
Morska pseca pjesma
Ja u more skocim. Pljas!
Bistra voda, vrelo ljeto,
kad eto ti morski pas!
Ja mu kazem: je li pseto,
sto bi htjelo ti od nas?
Cujem da si bas los kucak
koji hoce nas za rucak!
Srdzba mojom glavom sinu
- odvalih nmu samarcinu!
On me gleda. Tu je sta je,
ne umije ni da laje.
Pseto crno, od ujeda
posta krpa preblijeda!
U usta mu stavih cep,
osmijeh na licu sinu,
potom pseto podvi rep
i utece - u dubinu!
Sve to samo zbog te male
sto gledase sa - obale!
Razglednica sa mora
I prica meni razglednica
o kaldrmi primorskih ulica
Na stolu tako sarena i sama
prica o moru i palmama
Sa druge strane prica slovima
o Vanji, ljetu i valovima...
Satic lagano guta case,
a rerazglednica - raspricala se...
More u sobi
Preplanuo djecak s mora
na ramenu nosi dzak:
pijesak iz Sutomora,
kamencici, skoljke, rak...
Skoljka novi stancic dobi,
obrazi joj srebrom gore,
i sada u maloj sobi
djecak ima svoje more...
Bilo ljeto
Bilo ljeto, bilo more,
i ti bio iz daleka,
ruke, ruke progovore
obloje ih vatra neka.
Medju nama milje bile,
stepe, Volge i Urali
al oci su govorile
ono sto nijesmo znali.
Ti ne znao pricat jok
ocem volim tebe bas,
svud je isto slatko - cmok,
srce uzmes - srce das.